Ruža Ćirković : Psihijatra za ministra prosvete
Izbor psihijatra Slavice Djukić Dejanović za ministra prosvete, u ovom trenutku, može se samo pozdraviti.
Politička galama, koja nije poštovala ni četrdeset dana uzdržanosti iznedrenih narodnim iskustvom, nije zatrpala činjenicu da masakr u osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ zahteva strogo stručnu, u najmanju ruku socio-psihološku, a ne političku ekspertizu, i to, budući da je u pitanju interes i maloletne dece, u strogo zatvorenom krugu, a ne na ulici.
Dovoljno je pogledati regionalne vesti iz vremena posle tog strašnog dogadjaja, pa ne treba ni dokazivati koliko je bilo nekontrolisanog oponašanja, koje se nije smelo pothranjivati.
Istina je da opravdan interes ima i svaki gradjanin Srbije, budući da je dogadjaj postavio celu Srbiju naglavce. U svom životu na Zemunskom keju nisam videla toliko prepadnutih tata u šetnji sa svojim sinovima tinejdzerima… I njima je bilo u interesu da ta tema bude povučena sa ulice i rešavana tiho, medju stručnjacima.
Masakr 3.maja se nije dogodio u bilo kojoj školi u Srbiji, nego u OGLEDNOJ osnovnoj školi, u samom centru Beograda.
Mi nismo saznali po čemu se ogledna škola razikuje od onih koje to nisu, niti koliko još i gde po Srbiji ima takvih oglednih škola. A trebalo je.
Nismo saznali koji je uslov za upis u oglednu osnovnu školu? Da li roditelji u tu školu decu upisuju rukovodjeni velikom ambicijom, pošto je opšte poznato da je stvar prestiža upisati dete u „Ribnikar“.
Da li se u toj školi podstiče narcisoidnost i arogancija, da li se podstiče kompeticija medju decom neprimerena njihovom uzrastu i nekarakteristična za osnovne škole koje nemaju prefiks ogledna?
Šta se dešava kad dete uspešnih roditelja, a takvi preovladjuju u „Ribnikaru“, ne može da dobaci do uspešnosti svojih roditelja?U životu se to dešava po pravilu, a u oglednoj osnovnoj školi? Kako u tom slučaju reaguje dete, koje nije ispunilo očekivanja, a kako roditelji, čija očekivanja nisu ispunjena?
Iz pisma jedne nesrećne mame i izjave predsednice Vlade Srbije pred poslanicima Narodne skupštine vidimo da je počinilac ipak signalizirao o svojim problemima – nasilnosti i neprilagodjenosti. Četiri lekara su prepisala izvinjenje kao lek za problem sklonosti ka nasilju, tako nam je izvestila premijerka… Da li je bila reč o četvorostrukom previdu, porodičnoj diskreciji ili medjukolegijalnom zataškavanju.
I mi smo roditelji, pa znamo da je lakše premestiti dete iz jedne škole u drugu, nego iz jednog odeljenja u drugo.Pod kojim se uslovima ozbiljan socio-psihološki problem rešava tako, prosto premeštanjem problema…
I najzad, izbor psihijatra Slavice Djukić Dejanović za ministra prosvete je pun pogodak budući da nasilje u Oglednoj osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ ima svoje ishodište u nasilnosti porodice.Koja je dosta raširena. I često potuljena. Iako se iz nekog razloga svi ubiše da nam dokažu kako je sve bilo funkcionalno i u redu, dok se, iznebuha, iznenada, nije desilo odvratno, niskim mislima i strastima motivisano ubistvo.
U vezi sa kojim su dosad kažnjena tri službenika škole – pedagog, psiholog i sekretar, dvomesečnim umanjenjem plate od 20 odsto!