Ruža Ćirković : Polako predsedniče…
Sudeći po nekoliko današnjih oštrih preporuka, medju kojima je i ona da se zakona ne treba držati kao pijan plota nego ga, ako smeta, promeniti, predsednik Srbije Aleksandar Vučić iz prethodnih godinu i po dana mnogo pouka nije izvukao.
U nekoliko navrata Aleksandar Vučić je savetovao ubrzanje procedura u stvarima koje su na kraju krajeva gradjevinske prirode, iako se iznose sumnje da je i dugogodišnji manir ubrzavanja gradjevinskih procedura takodje doprineo velikoj nesreći
na Železničkoj stanici Novi Sad 1.novembra 2024.godine i pogibiji 16 ljudi.
Predsednik se takodje obrušio na domaće kompanije, koje radnike neće da izvedu na gradilišta po velikoj hladnoći, i na radnike koji neće da rade na Božić…
Tokom jedne od blokada, koju nam je priredio Srbijavoz iako o razlozima nikad nije pružio dokaze,a koja je za nas putnike ispala veoma skupa, upoznala sam grupu gradjevinskih radnika, koji su krenuli na posao gradnje jednog našeg puta.
Oni su mi svedočili kako strani radnici, koji su,kao što znamo, na gradilištima u Srbiji veoma brojni, pristaju na svaku normu i svaki rok za okončanje poslova.Iako se neki radovi u zadatim rokovima ne mogu kvalitetno izvesti.Kad se radovi okončaju, tvrdili su mi ti sagovornici, onda se tamo gde se to nikako ne može izbeći, izvode popravke!!!
Ako je to tačno, ja se kao gradjanin ne bih sa tim mogla složiti ni za ljubav Svetske izložbe…
Očekujem da se na opaske o radu pri hladnoći i na Božić osvrnu sindikalni funkcioneri.Ili možda mnogo očekujem?
Ovakve hladnoće kakvoj smo svedočili ove zime, pomalo smo zaboravili.Koliko ja pamtim, prvi put su zatvoreni mnogi splavovi na beogradskim rekama, ne mogu se zagrejati.
Izgleda da propisi, koji su na snazi, ne preciziraju pri kom minusu radnike nije bezbedno izvoditi na radna mesta na otvorenom, a pogotovo na gradilišta.Ali, zakon poslodavca obavezuje da vodi računa o zdravstvenim i bezbednosnim rizicima za radnike,a u jednom propisu piše da radnici moraju biti zaštićeni od nepovoljnih vremenskih prilika kao i da ne sme postojati rizik da se okliznu i padnu.
Propisi,dakle, o tome nisu strogi ni naročito precizni, pa su savesnost poslodavaca, ukoliko se o njoj radi, i oprez radnika,ukoliko se o tome radi, za pozdraviti.
I najzad, zvučalo je čak i neukusno kad je predsednik Srbije galamio kako, posle svega što se desilo povodom nesreće u Novom Sadu, niko neće da potpiše nikakav dokument.Ako niko neće, isprsio se predsednik, evo on će.
Neki dan sam čitala
Saopštenje povodom odluke Vanpretresnog veća Višeg suda u Novom Sadu da četvoro od 13 okrivljenih za nesreću u Novom Sadu pusti na slobodu, a ranije i studiju slučaja nadstrešnica dve nastavnice sa Gradjevinskog fakulteta u Beogradu objavljenu na njegovom sajtu. Iako se uvek može naći neko ko će da kaže “ evo ja ću da potpišem“, ipak čovek mora duboko da žali što se nije našlo više stručnjaka da kažu “ ja neću da potpišem ni za kakve pare“ .