Kinezi su otkupili svu kožu, sad diktiraju cenu
U celom svetu je primećen trend, i medju najimućnijima, da se odeća kupuje smart – što bolje za što manje pare.
„Došlo je do osvešćivanja. Ljudi su sada pragmatičniji pri kupovini odeće“, kaže za Ekonomske Vesti dizajnerka Ana Leković pošto je u Galeriji Prozor otvorila izložbu svojih raskošnih modnih kreacija.
„Postoji sloj bogatih, izludelih od para, koji se bahato ponašaju prema novcu pa kupuju brendirane komade i basnoslovno ih plaćaju što ne znači da toliko i vrede. Ja ne spadam u taj sloj i baš me briga za njih“, kaže Lekovićeva.
Ona, medjutim, kaže da su sve prirodne sirovine za izradu odeće na svetskom tržištu poskupele jer ih ima sve manje, ali veliku ulogu igra i Kina.
„Populacija se na zemaljskoj kugli povećava neverovatnom brzinom, prirodnim materijalima se ne mogu zadovoljiti potrebe tako da se sada propagira poluvinil, vinil, najlon, poliester, poliakril… Nove tehnologije su su uspele da savladaju jednu barijeru kod tih takozvanih tehno materijala: ranije su ti materijali bili neprobojni za vazduh, telo nije moglo da diše, bila je to najlon kesa… To je sad rešeno i fino doradjeno, telo može da diše“, kaže Ana Leković, ali odmah dodaje: „Ja ipak kažem da se nikad prirodna tkanina ne može zameniti sintetičkom“.
Ona tvrdi da ljudi nisu svesni koliko Kina diktira sve na tom tržištu odeće.
„Evo za kožu da vam kažem. Kinezi, kao najmnogoljudnija nacija, imaju monopol. Oni su na svetskom tržištu otkupili kožu, generalno. I oni su sad ti koji diktiraju uslove: cena je ta, hoćeš-nećeš,dalje nema. To se odnosi i na svilu, i na pamuk, na viskozu, na sve sirovine prirodnog porekla. Tako da je Kina zaista moćan igrač. Ljudi nisu ni svesni koliko Kina diktira iz pozadine sve ostalo“, kaže Ana Leković.
Sve raširenija upotreba veštačke kože, kaže ona, uklapa se u prethodnu priču o prirodnim materijalima.
„Ali veštačka koža naravno da nije koža, mnogo joj je ograničeniji vek trajanja, jer dolazi do pucanja“, kaže ona, a razloge zaštitnika životinja vidi kao licemerne.
„Mi svi jedemo životinjsko meso. Zašto bismo bacali kravlju kožu, koja se štavi i pretvara u odevni predmet. To je na neki način sekundarna sirovina koju mi samo koristimo u daljoj proizvodnji. Ja nemam negativan stav prema prirodnoj koži. Ili hajde svi da budemo vegani i vegetarijanci. U tom slučaju nema kože, idemo na sve veštačko i OK“, zaključuje dizajnerka modne kuće Mona Ana Leković.