Ekonomske vesti u Moskvi: Metro

moskva-metro-lenjin

Moskvoljani se upravo privikavaju na vožnju novom 14. linijom svog čuvenog metroa koji i danas nosi
ime Vladimira Iljiča Lenjina – kad su novinari Ekonomskih vesti stigli u Moskvu ostao je samo još jedan
dan od ukupno mesec dana koliko su putnici imali pravo da se besplatno voze novim 54 kilometra dugim
Moskovskim centralnim prstenom.

Moskovljani funkcionišu u koordinatama metroa. Ljudi se obično orijentišu uz pomoć kompasa, mahovine ili zvezda. Moskovljani uz pomoć stanica metroa.

U Beogradu se ljudi sastaju „kod konja“ ili Palate Albanije. U Moskvi kod metro stanica Tverskaja, Lenjinski prospekt, Ljubjanka ili Puškinskaja. Kad mu moskovski prijatelji, kao najjednostavniju stvar na svetu, zakažu sastanak kod stanice metroa Lenjinski prospekt, putnika koji dolazi iz zemlje koja metro nema uhvati blaga panika. Dok ne shvati da je u Moskvi metro rešenje za sve probleme. U Moskvi se, naime, ne možete izgubiti. Ako vam se to i desi treba samo da se dokopate do prve stanice metroa i problem je rešen.

Sa moskovskog aerodroma Domadedovo put centra Moskve vozi autobus 308, karta 79 rubalja, do prve
stanice metroa – Domadedovske. Kad ste tu ostavljeni, smatra se da ste zbrinuti. Odatle do centralnih
metro stanica – Tverskaja, Puškinskaja, Čehovskaja, pravo vodi Zamoskvoreckaja linija. Kupite, još
neobavešteni o mogućnostima uštede, jedinij biljet za 50 rubalja i udobno se smestite u prvi voz.

moskva-metro-karte

Oko 6 sati je uveče i dok se smenjuju stanice Orehovo, Caricino, Kantemirovskaja zurite u putnike i pada
vam na pamet da je Moskovski metro jedna evroazijska provincija. Što bi Rusija pravila Evroaziju –
Evroazija je već u Moskvi.

Niko ne čita knjigu, tek poneko petlja oko mobilnog telefona. Tako pametujete dok prijatan glas sa razglasa neprekidno ponavlja: Dragi putnici držite se za rukohvate, Dragi putnici pazite pri izlazu iz voza i ne zaboravite svoje stvari, Dragi putnici, budite pažljivi jedni prema drugima, ustupajte mesto invalidima, starijim osobama, majkama sa decom i trudnicama, Dragi putnici, ako u vozu primetite sumnjivu stvar, prijavite mašinovođi pa sve to opet ispočetka.

Imamo još dve stanice do odredišta i polako pribiramo stvari, kad se poruka sa razglasa menja – prijatan glas prijatno kaže da voz posle stanice Novokuznjeckaja sledeći put opet staje tek na stanici Beloruskaja što znači da je za taj voz naša stanica Tverskaja zatvorena!

E, sledećih sat i kusur smo se muvali po Moskovskom metropolitenu, prvo uz pomoć jedne takođe zbunjene devojke dok je nismo izgubili, pa onda uz pomoć jedne prijatne i veštije gospođe – obe su zaključile da je do zbrke došlo zbog novog Moskovskog centralnog prstena. Dok se ljudi ne naviknu, rekla je gospođa, sve je to za ljude. Pa onda jedna peresadka, pa druga peresadka, pa se nekako dokopasmo do stanice Puškinskaja – za naš je krajnji cilj podjednako dobra kao i Tverskaja.

Na izlazu iz metroa pitamo za ulicu Petrovka, a devojka nam kaže da bi bilo bolje da se povezemo još jednu
stanicu metroom – a jok, kad smo se jednom spasli od tog novog Moskovskog centralnog prstena i to
pokretnim stepenicama koje s jedne strane vode 50-tak metara strmo u visinu, a s druge, sačuvaj bože,
pedesetak metara strmo u dubinu, ne vraćamo se u metro ni ako ističu poslednji dani kad je Centralnim
prstenom za džabaka.

moskva-metro-stepenice

Ako uopšte ima nešto što Moskovski metropoliten ne može da reši, tu je Internet. Pomoću tog čuda
nezaustavljivog ljudskog napretka saznajemo da za naše sat i po dugo lunjanje po moskovskom metrou
nije kriv novi Moskovski centralni prsten nego prozaični remont centralnih metro stanica koga su se od
svih božijih dana Moskovljani dohvatili baš u danu kad su u Moskvu zapucali novinari Ekonomskih Vesti.

Sutradan sa Autobuske stanice, koja se nalazi kraj metro stanice Krasnogvardejskaja, maršrutkom
(kombijem) krećemo u 200-tinjak kilometara udaljenu Tulu i dalje u Tolstojevu Jasnu Poljanu. Uveče se
maršrutkom vraćamo u Moskvu bezbrižni u očekivanju da nas vozač dobaci do mesta odakle smo
krenuli, pa da, sad već upućeni, opet uhvatimo Zamoskvoreckuju liniju pa do Puškinove ili Čehovljeve
stanice – to vam je svejedno. Stigli smo, kaže vozač. Čkiljimo u moskovsko veče. Pred očima nam natpis
„Varšavskoje šose“. Ma gde stigli čoveče, što nas ne voziš odakle smo pošli do Krasnogvardejske? Ne
mogu, kaže on, zastoj u saobraćaju, a i u čemu je problem, eno vam stanice metroa. Metro je ionako
rešenje za sve.

moskva-metro-2

Mora da smo im smešni mi iz država koje nemaju metro, silazimo u metro stanicu Annino, Serpuhovskom linijom, kojom nismo došli, ponosni uspešno stižemo odakle smo pošli i čini nam se da smo se srodili s Moskovskim metropolitenom sve dok nam pred očima opet ne puknu one grozne strme pokretne stepenice. Čuvarka metroa negoduje što ih slikamo za horor-uspomenu i pravimo zastoj.

Od stanice Annino do stanice Puškinskaja te se večeri vozi neki sasvim drugi svet – devojke obučene u stilu
30-ih godina prošlog veka ili nekom drugom modernom stilu, svima u rukama mobilni telefoni, u ušima
slušalice. Knjigu ne čita niko.

moskva-metro

Moskovski metro radi od 5.30 ujutro do 1 noću. Ako vam avion kojim slučajem sa Domodedova poleće u
6.30 nema drugog načina da ga stignete sem taksijem. Vožnja od centra Moskve do Domadedova košta 850
rubalja – onog dana kad su iz Moskve odlazili novinari Ekonomskih Vesti to je bilo otprilike ravno sumi od
12,5 evra.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com