Šta piše u spornim imovinskim članovima Zakona o slobodi veroispovesti CG

Crnogorski premijer Duško Marković istakao je današnji razgovor s mitropolitom Amfilohijem Radovićem kao dokaz dobre volje crnogorske vlasti, ali nije prihvatio njegov zahtev da se usvajanje Zakona o slobodi veroispovesti odloži.

Tri su člana tog Zakona, o kome je završena načelna rasprava u crnogorskim parlamentu, sporna i za Mitopoliju crnogorsko primorsku i njene vernike neprihvatljiva.

Sva tri se tiču verskih objekata.

To zakonski članovi glase:

Član 62

Vjerski objekti i zemljište koje koriste vjerske zajednice na teritoriji Crne Gore koji su izgrađeni, odnosno pribavljeni iz javnih prihoda države ili su bili u državnoj svojini do 1.decembra 1918.godine i za koje ne postoje dokazi o pravu svojine vjerskih zajednica, kao kulturna baština Crne Gore, državna su svojina.

Vjerski objekti koji su izgrađeni na teritoriji Crne Gore zajedničkim ulaganjima gradjana do 1.decembra 1918.godine, a za koje ne postoje dokazi o pravu svojine, kao kulturna baština Crne Gore, državna su svojina.

U pogledu postojanja dokaza o činjenicama iz stava 1 i 2 ovog člana, primijeniće se dokazna sredstva i pravila dokazivanja u skladu sa Zakonom o upravnom postupku i supsidijarno Zakonom o parničnom postupku.

Član 63

Organ uprave nadležan za poslove imovine dužan je da u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona utvrdi vjerske objekte i zemljište koji su, u smislu člana 62 ovog zakona državna svojina, izvrši njihov popis, i podnese zahtjev za upis prava državne svojine na tim nepokretnostima u katastar nepokretnosti.

Organ uprave nadležan za poslove katastra dužan je da upis zahtjeva iz stava 1 ovog člana izvrši u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva, o čemu, bez odlaganja, obavještava vjersku zajednicu, koja koristi objekte i zemljište iz stava 1 ovog člana.

Član 64

Po pravosnažnosti odluke kojom se vrši upis prava državne svojine u katastar nepokretnosti u skladu s članom 62 stav 1 i 2 ovog zakona, vjerska zajednica nastavlja sa korišćenjem objekata i zemljišta koji su predmet upisa do odluke državnog organa nadležnog za odlučivanje o državini, korišćenju i raspolaganju ovim objektima i zemljištem.